Svjedok br. 03 GAVRILO TRIPKOVIĆ Želi doći u Hrvatsku te svjedočiti i o ovome u nastavku suđenja. Adresa poznata Dalmatinskom komitetu. TRANSKRIPT VIDEO ISKAZA: „Moram se prisjetiti opet ove Tome Duića žene, koja je bila isključivo plava, plava kosa. Danas joj gledam sliku. Crna. To ne bi mogao, da se je jučer to dogodilo i da se onako prefarba, ne bi je mogao poznat, a ne (nakon) toliko godina. Ona je dva puta, koliko ja znam, posjetila je gdje sam ja izveden. Dovela je neke… četiri, pet curica, mršave, iscrpljene. Da li su one bile Hrvatice, ja to ne znam. Ili su bile Srpkinje koje su negdje silovane, dobro su bile iscrpljene, bile su ispreplašene. Pogledaj, kaže, ove čete. I onda, da li bi mi njih, doslovno kaže, nikako drukčije, nego kaže jebavali? Sad, ne pada mi na pamet, razumiješ, to su nekakva djeca, što ja znam, sedamnaest, osamnaest godina. I da sam ne znam kakav, a ne… Tad nije mi padalo na pamet da kažem ni bi ni ne bi. Sigurno da ne bi. Ali ne znaš ti, kakav god da daš odgovor, ubi te, prebi te, razumiješ...“ EKRANSKI NATPISI: EKRANSKI NATPISI 08 - 14 „Želim spomenuti i ženu zapovjednika logora, Tome Duića, koja je imala plavu kosu i bila srednjeg rasta. (Stražari su rekli, pričajući između sebe, da mu je to žena.) Jednom je došla, moglo je biti blizu ponoći sa dva stražara. Izveli su nas na hodnik. Pitala je da li bismo imali seks s njom, ali ne tim riječima nego na najvulgarniji način. (Hoćeš li me j.....ti?) Prvo je to pitala pilota Pantića, koji je rekao da ne bi, pa su ga svi troje dobro izudarali. Zatim su pitali pokojnog Mićića, koji je rekao da hoće, jer se nadao da taj odgovor nosi manje batina. Skočili su na njega i istukli ga jednako kao Pantića prije toga. Kad je došao red na mene, počeo sam se izvlačiti, posebno da imam kćerku tih godina, dobio sam samo 2-3 udarca, malo su me šutirali, pa prešli na druge. Drugi put dovela je 4 ili 5 strašno iscrpljenih, uplašenih djevojčica, negdje oko 18 godina, mislim. I – opet isto: da li bi mi njih j..li? Opet sam šutio, ali me ovaj put to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge, oborila me, izgubio sam svijest od snage udarca i prevrnuo se… prvo čega se poslije sjećam je da su me polijevali vodom iz crijeva.“ / dio sudski ovjerenog iskaza logoraša Gavrila Tripkovića .
Svjedok br. 03 GAVRILO TRIPKOVIĆ Želi doći u Hrvatsku te svjedočiti i o ovome u nastavku suđenja. Adresa poznata Dalmatinskom komitetu. TRANSKRIPT VIDEO ISKAZA: „Moram se prisjetiti opet ove Tome Duića žene, koja je bila isključivo plava, plava kosa. Danas joj gledam sliku. Crna. To ne bi mogao, da se je jučer to dogodilo i da se onako prefarba, ne bi je mogao poznat, a ne (nakon) toliko godina. Ona je dva puta, koliko ja znam, posjetila je gdje sam ja izveden. Dovela je neke… četiri, pet curica, mršave, iscrpljene. Da li su one bile Hrvatice, ja to ne znam. Ili su bile Srpkinje koje su negdje silovane, dobro su bile iscrpljene, bile su ispreplašene. Pogledaj, kaže, ove čete. I onda, da li bi mi njih, doslovno kaže, nikako drukčije, nego kaže jebavali? Sad, ne pada mi na pamet, razumiješ, to su nekakva djeca, što ja znam, sedamnaest, osamnaest godina. I da sam ne znam kakav, a ne… Tad nije mi padalo na pamet da kažem ni bi ni ne bi. Sigurno da ne bi. Ali ne znaš ti, kakav god da daš odgovor, ubi te, prebi te, razumiješ...“ EKRANSKI NATPISI: EKRANSKI NATPISI 08 - 14 „Želim spomenuti i ženu zapovjednika logora, Tome Duića, koja je imala plavu kosu i bila srednjeg rasta. (Stražari su rekli, pričajući između sebe, da mu je to žena.) Jednom je došla, moglo je biti blizu ponoći sa dva stražara. Izveli su nas na hodnik. Pitala je da li bismo imali seks sa njom, ali ne tim riječima nego na najvulgarniji način. (Hoćeš li me j.....ti?) Prvo je to pitala pilota Pantića, koji je rekao da ne bi, pa su ga svi troje dobro izudarali. Zatim su pitali pokojnog Mićića, koji je rekao da hoće, jer se nadao da taj odgovor nosi manje batina. Skočili su na njega i istukli ga jednako kao Pantića prije toga. Kad je došao red na mene, počeo sam se izvlačiti, posebno da imam kćerku tih godina, dobio sam samo 2-3 udarca, malo su me šutirali, pa prešli na druge. Drugi put dovela je 4 ili 5 strašno iscrpljenih, uplašenih djevojčica, negdje oko 18 godina, mislim. I – opet isto: da li bi mi njih j..li? Opet sam šutio, ali me ovaj put to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge, oborila me, izgubio sam svijest od snage udarca i prevrnuo se… prvo čega se poslije sjećam je da su me polijevali vodom iz crijeva.“ / dio sudski ovjerenog iskaza logoraša Gavrila Tripkovića .
Svjedok br. 03 GAVRILO TRIPKOVIĆ Želi doći u Hrvatsku te svjedočiti i o ovome u nastavku suđenja. Adresa poznata Dalmatinskom komitetu. TRANSKRIPT VIDEO ISKAZA: „Moram se prisjetiti opet ove Tome Duića žene, koja je bila isključivo plava, plava kosa. Danas joj gledam sliku. Crna. To ne bi mogao, da se je jučer to dogodilo i da se onako prefarba, ne bi je mogao poznat, a ne (nakon) toliko godina. Ona je dva puta, koliko ja znam, posjetila je gdje sam ja izveden. Dovela je neke… četiri, pet curica, mršave, iscrpljene. Da li su one bile Hrvatice, ja to ne znam. Ili su bile Srpkinje koje su negdje silovane, dobro su bile iscrpljene, bile su ispreplašene. Pogledaj, kaže, ove čete. I onda, da li bi mi njih, doslovno kaže, nikako drukčije, nego kaže jebavali? Sad, ne pada mi na pamet, razumiješ, to su nekakva djeca, što ja znam, sedamnaest, osamnaest godina. I da sam ne znam kakav, a ne… Tad nije mi padalo na pamet da kažem ni bi ni ne bi. Sigurno da ne bi. Ali ne znaš ti, kakav god da daš odgovor, ubi te, prebi te, razumiješ...“ EKRANSKI NATPISI: EKRANSKI NATPISI 08 - 14 „Želim spomenuti i ženu zapovjednika logora, Tome Duića, koja je imala plavu kosu i bila srednjeg rasta. (Stražari su rekli, pričajući između sebe, da mu je to žena.) Jednom je došla, moglo je biti blizu ponoći sa dva stražara. Izveli su nas na hodnik. Pitala je da li bismo imali seks sa njom, ali ne tim riječima nego na najvulgarniji način. (Hoćeš li me j.....ti?) Prvo je to pitala pilota Pantića, koji je rekao da ne bi, pa su ga svi troje dobro izudarali. Zatim su pitali pokojnog Mićića, koji je rekao da hoće, jer se nadao da taj odgovor nosi manje batina. Skočili su na njega i istukli ga jednako kao Pantića prije toga. Kad je došao red na mene, počeo sam se izvlačiti, posebno da imam kćerku tih godina, dobio sam samo 2-3 udarca, malo su me šutirali, pa prešli na druge. Drugi put dovela je 4 ili 5 strašno iscrpljenih, uplašenih djevojčica, negdje oko 18 godina, mislim. I – opet isto: da li bi mi njih j..li? Opet sam šutio, ali me ovaj put to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge, oborila me, izgubio sam svijest od snage udarca i prevrnuo se… prvo čega se poslije sjećam je da su me polijevali vodom iz crijeva.“ / dio sudski ovjerenog iskaza logoraša Gavrila Tripkovića .
Prethodni svjedok
Slijedeći svjedok