Svjedok br. 13 VESO DERETIĆ Ovaj iskaz spreman je ponoviti pred hrvatskim sudom. Adresa poznata hrvatskom tužilaštvu. TRANSKRIPT VIDEO ISKAZA: „Zovem se Veso Deretić. Zarobljen sam 13. petog 1992., Žujina Gradina ispod Ljubinja. Zarobljen sam od regularne hrvatske vojske. Odvedeni smo u Split i među svim tim mučenjima hoću da naglasim da su nas mučile žene. Mene lično jedna djevojka, žena, ne znam točno što je bila, što ja znam negdje oko 25 godina, od 20 do 25 godina, ne znam tačno. Sa Giljanović Zvonimirom je dolazila nekoliko puta, što ja lično pamtim. A dolazila je više puta. Nekad je dolazila u vojnoj uniformi, čak (su) i patike bile maskirne. Ja sam bio tri mjeseca u Lori. Od ta tri mjeseca bio sam dva i po mjeseca u zloglasnom bloku C, gdje nema kreveta, ne pokazuju te Crvenom krstu, nemaš hrane, vode,... Po tri dana je bilo vode ni kap, nismo imali hrane po pet dana prolazilo. I hoću da kažem za ovu žensku što je dolazila, da nas je bȉla, baš ovdje odvalila mi je nokat, po rukama bȉla me i gasila mi cigarete po rukama. Tu imam ožiljke od nje što su ostali. I onda stanem maltene kao pas na koljena i na ruke, a stražar kaže ako se mrdneš otkinut ću ti prste. I onda ona uzme pendrek i bije me po bubrezima dolje. Sve bije me do te mjere dok me ne onesvijesti. I ponižavala me svakakvim riječima, nema što mi nije govorila, kao Čedo, bi li silov'o? Svašta, apsolutno svašta mi je govorila. I onda su me okačili lisicama na neke rešetke, gdje sam visio, onda me bȉla opet po bubrezima dok se ne onesvijesti. Kad se onesvijestim pojma nemam koliko me je dalje... je l' bila, što je radila sa mnom, to ne znam. Kad sam došao k sebi i kad sam otišao u WC nakon toga prvi put, pošto nismo puno ni išli u WC, nismo ni pili ni jeli, nismo imali potrebe da idemo u WC, niti smo imali WC ustvari... Tada sam krv mokrio, baš od tih njenih batina. Nagrdila me, totalno me bila nagrdila. To imam izjaviti za tu žensku. A čuo sam i od drugih da je apsolutno svašta radila ljudima, da ih je bȉla, provocirala, šamarala starije ljude, pitala Bi li ti imao odnos sa mnom? A što god kaže - ne valja. Ako kaže da bi, dobije batine, ako kaže da ne bi: Pa što ti ja ne valjam? Bolja ona tvoja nego ja? Znači, maltretiranje do besvijesti, tako je to bilo. Pa bila je i ove u bloku C što smo bili. Isto tako maltretirala. I onda ovaj Giljanović Zvonimir, ja ne znam taj čovjek što je bio po činu. Vidio sam da su ga uvažavali ovi stražari. Imao je neku funkciju sigurno. Kao, netko je govorio da je doktor. Čak je rekao meni i ovom Mićku Koprivici da imamo žuticu. I onda su nas premjestili, isto u C bloku, u drugu prostoriju, dok nisu doveli pravoga doktora nakon nekoliko dana, koji je utvrdio da nije, da nemamo. I onda smo sve dobili, naravno, batina, što nas nisu dirali za to vrijeme. Sve su to nadoknadili. A za ovu žensku što je dolazila s Giljanović Zvonimirom. Čak je došla jednom... slomljene je ruke bila, u gipsu. Drugi put, kada je došla, opet je udarala po glavi s tim gipsom. I tako Giljanović kaže: Nemoj, znaš da si povrijedila ruku bijući. Navodno, da je slomila ruku kako je udarala, bȉla ove zatvorenike u Lori. I onda sam čuo za ove druge ovamo ljude što im je radila. Stvarno, to je ponižavanja maksimalno. Iživljavanje neko. Čisto k'o da je bolesna ženska, tako mislim. To zdrav razum ne može radit što je ona radila.” .
Svjedok br. 13 VESO DERETIĆ Ovaj iskaz spreman je ponoviti pred hrvatskim sudom. Adresa poznata hrvatskom tužilaštvu. TRANSKRIPT VIDEO ISKAZA: „Zovem se Veso Deretić. Zarobljen sam 13. petog 1992., Žujina Gradina ispod Ljubinja. Zarobljen sam od regularne hrvatske vojske. Odvedeni smo u Split i među svim tim mučenjima hoću da naglasim da su nas mučile žene. Mene lično jedna djevojka, žena, ne znam točno što je bila, što ja znam negdje oko 25 godina, od 20 do 25 godina, ne znam tačno. Sa Giljanović Zvonimirom je dolazila nekoliko puta, što ja lično pamtim. A dolazila je više puta. Nekad je dolazila u vojnoj uniformi, čak (su) i patike bile maskirne. Ja sam bio tri mjeseca u Lori. Od ta tri mjeseca bio sam dva i po mjeseca u zloglasnom bloku C, gdje nema kreveta, ne pokazuju te Crvenom krstu, nemaš hrane, vode,... Po tri dana je bilo vode ni kap, nismo imali hrane po pet dana prolazilo. I hoću da kažem za ovu žensku što je dolazila, da nas je bȉla, baš ovdje odvalila mi je nokat, po rukama bȉla me i gasila mi cigarete po rukama. Tu imam ožiljke od nje što su ostali. I onda stanem maltene kao pas na koljena i na ruke, a stražar kaže ako se mrdneš otkinut ću ti prste. I onda ona uzme pendrek i bije me po bubrezima dolje. Sve bije me do te mjere dok me ne onesvijesti. I ponižavala me svakakvim riječima, nema što mi nije govorila, kao Čedo, bi li silov'o? Svašta, apsolutno svašta mi je govorila. I onda su me okačili lisicama na neke rešetke, gdje sam visio, onda me bȉla opet po bubrezima dok se ne onesvijesti. Kad se onesvijestim pojma nemam koliko me je dalje... je l' bila, što je radila sa mnom, to ne znam. Kad sam došao k sebi i kad sam otišao u WC nakon toga prvi put, pošto nismo puno ni išli u WC, nismo ni pili ni jeli, nismo imali potrebe da idemo u WC, niti smo imali WC ustvari... Tada sam krv mokrio, baš od tih njenih batina. Nagrdila me, totalno me bila nagrdila. To imam izjaviti za tu žensku. A čuo sam i od drugih da je apsolutno svašta radila ljudima, da ih je bȉla, provocirala, šamarala starije ljude, pitala Bi li ti imao odnos sa mnom? A što god kaže - ne valja. Ako kaže da bi, dobije batine, ako kaže da ne bi: Pa što ti ja ne valjam? Bolja ona tvoja nego ja? Znači, maltretiranje do besvijesti, tako je to bilo. Pa bila je i ove u bloku C što smo bili. Isto tako maltretirala. I onda ovaj Giljanović Zvonimir, ja ne znam taj čovjek što je bio po činu. Vidio sam da su ga uvažavali ovi stražari. Imao je neku funkciju sigurno. Kao, netko je govorio da je doktor. Čak je rekao meni i ovom Mićku Koprivici da imamo žuticu. I onda su nas premjestili, isto u C bloku, u drugu prostoriju, dok nisu doveli pravoga doktora nakon nekoliko dana, koji je utvrdio da nije, da nemamo. I onda smo sve dobili, naravno, batina, što nas nisu dirali za to vrijeme. Sve su to nadoknadili. A za ovu žensku što je dolazila s Giljanović Zvonimirom. Čak je došla jednom... slomljene je ruke bila, u gipsu. Drugi put, kada je došla, opet je udarala po glavi s tim gipsom. I tako Giljanović kaže: Nemoj, znaš da si povrijedila ruku bijući. Navodno, da je slomila ruku kako je udarala, bȉla ove zatvorenike u Lori. I onda sam čuo za ove druge ovamo ljude što im je radila. Stvarno, to je ponižavanja maksimalno. Iživljavanje neko. Čisto k'o da je bolesna ženska, tako mislim. To zdrav razum ne može radit što je ona radila.” .
Svjedok br. 13 VESO DERETIĆ Ovaj iskaz spreman je ponoviti pred hrvatskim sudom. Adresa poznata hrvatskom tužilaštvu. TRANSKRIPT VIDEO ISKAZA: „Zovem se Veso Deretić. Zarobljen sam 13. petog 1992., Žujina Gradina ispod Ljubinja. Zarobljen sam od regularne hrvatske vojske. Odvedeni smo u Split i među svim tim mučenjima hoću da naglasim da su nas mučile žene. Mene lično jedna djevojka, žena, ne znam točno što je bila, što ja znam negdje oko 25 godina, od 20 do 25 godina, ne znam tačno. Sa Giljanović Zvonimirom je dolazila nekoliko puta, što ja lično pamtim. A dolazila je više puta. Nekad je dolazila u vojnoj uniformi, čak (su) i patike bile maskirne. Ja sam bio tri mjeseca u Lori. Od ta tri mjeseca bio sam dva i po mjeseca u zloglasnom bloku C, gdje nema kreveta, ne pokazuju te Crvenom krstu, nemaš hrane, vode,... Po tri dana je bilo vode ni kap, nismo imali hrane po pet dana prolazilo. I hoću da kažem za ovu žensku što je dolazila, da nas je bȉla, baš ovdje odvalila mi je nokat, po rukama bȉla me i gasila mi cigarete po rukama. Tu imam ožiljke od nje što su ostali. I onda stanem maltene kao pas na koljena i na ruke, a stražar kaže ako se mrdneš otkinut ću ti prste. I onda ona uzme pendrek i bije me po bubrezima dolje. Sve bije me do te mjere dok me ne onesvijesti. I ponižavala me svakakvim riječima, nema što mi nije govorila, kao Čedo, bi li silov'o? Svašta, apsolutno svašta mi je govorila. I onda su me okačili lisicama na neke rešetke, gdje sam visio, onda me bȉla opet po bubrezima dok se ne onesvijesti. Kad se onesvijestim pojma nemam koliko me je dalje... je l' bila, što je radila sa mnom, to ne znam. Kad sam došao k sebi i kad sam otišao u WC nakon toga prvi put, pošto nismo puno ni išli u WC, nismo ni pili ni jeli, nismo imali potrebe da idemo u WC, niti smo imali WC ustvari... Tada sam krv mokrio, baš od tih njenih batina. Nagrdila me, totalno me bila nagrdila. To imam izjaviti za tu žensku. A čuo sam i od drugih da je apsolutno svašta radila ljudima, da ih je bȉla, provocirala, šamarala starije ljude, pitala Bi li ti imao odnos sa mnom? A što god kaže - ne valja. Ako kaže da bi, dobije batine, ako kaže da ne bi: Pa što ti ja ne valjam? Bolja ona tvoja nego ja? Znači, maltretiranje do besvijesti, tako je to bilo. Pa bila je i ove u bloku C što smo bili. Isto tako maltretirala. I onda ovaj Giljanović Zvonimir, ja ne znam taj čovjek što je bio po činu. Vidio sam da su ga uvažavali ovi stražari. Imao je neku funkciju sigurno. Kao, netko je govorio da je doktor. Čak je rekao meni i ovom Mićku Koprivici da imamo žuticu. I onda su nas premjestili, isto u C bloku, u drugu prostoriju, dok nisu doveli pravoga doktora nakon nekoliko dana, koji je utvrdio da nije, da nemamo. I onda smo sve dobili, naravno, batina, što nas nisu dirali za to vrijeme. Sve su to nadoknadili. A za ovu žensku što je dolazila s Giljanović Zvonimirom. Čak je došla jednom... slomljene je ruke bila, u gipsu. Drugi put, kada je došla, opet je udarala po glavi s tim gipsom. I tako Giljanović kaže: Nemoj, znaš da si povrijedila ruku bijući. Navodno, da je slomila ruku kako je udarala, bȉla ove zatvorenike u Lori. I onda sam čuo za ove druge ovamo ljude što im je radila. Stvarno, to je ponižavanja maksimalno. Iživljavanje neko. Čisto k'o da je bolesna ženska, tako mislim. To zdrav razum ne može radit što je ona radila.” .
Prethodni svjedok
Slijedeći svjedok