Tonči Majić Trumbučac 19 21000 Split U Splitu, siječanj 2016. Predsjednica RH, gđa Kolinda G. Kitarović Pantovčak 241, Zagreb Uvažena gđo predsjednice, hrvatsko pravosuđe nastavlja sabotirati istrage i suđenja za ratne zločine u logoru Lora, a kako su razlozi zbog kojih dobivate ovu pokidanu zastavu usko vezani s tim, dopustite da i u ovoj godini nastavim s kaznenim djelom javnog izvrgavanja ruglu, preziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske i takve zastave. Ovih dana Vaš ured je u Vukovaru. Sudim li po galeriji likova koji Vas obično okružuju, bilo bi prikladno da u gradu heroju, među inima ugostite Vukovarku, braniteljicu i nagrađivanu antiratnu spisateljicu, gospođu Tanju Belobrajdić. Ona je bivša supruga upravnika Lore, osuđenog ratnog zločinca Tomislava Duića. Evo što ju po iskazima logoraša kvalificira za takvu čast: Damjan Tripković, Bileća, BIH: Utom je izvadila grudi i pokazala Jesu li fine? Ja sam okrenuo glavu. Gdje u zatvoru, pod takvim torturama da imaš odnos? No, međutim, ona je vidjela da ja nešto... Ona je vrisnula. Uto je uletio Tomo Nuić [1] s njegovom družinom. Na sve sam kasnije ličio nakon deset minuta samo nisam ličio na čovjeka. ... i kasnije je ona dolazila par puta, gdje je mučila, gdje je čak i penise, pa palicom udarala, i tako dalje. To, svugdje ću reći. Pa i ovdje sada. Ona je kod drugih, gdje su mi pričali zatvorenici, gdje je lično ona vezala za spolne organe jednu žicu, drugu za uho… vodu, to, iživljavala se [2]. Gavrilo Tripković, Brisbane, Australija: Moram se prisjetiti opet ove Tome Dujića žene. Dovela je neke… četiri, pet curica, mršave, iscrpljene. Da li su one bile Hrvatice, ja to ne znam. Ili su bile Srpkinje koje su negdje silovane, dobro su bile iscrpljene, bile su ispreplašene. Pogledaj, kaže, ove čéte. I onda, da li bi mi njih, doslovno kaže, nikako drukčije, nego kaže jebavali? Sad, ne pada mi na pamet, razumiješ, to su nekakva djeca, što ja znam, sedamnaest, osamnaest godina. I da sam ne znam kakav, a ne… Drugi put dovela je 4 ili 5 strašno iscrpljenih, uplašenih djevojčica, negdje oko 18 godina, mislim. I – opet isto: da li bi mi njih j..li? Opet sam šutio, ali me ovaj put to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge, oborila me, izgubio sam svijest od snage udarca i prevrnuo se… prvo čega se poslije sjećam je da su me polijevali vodom iz crijeva. Oro Milorad, Trebinje, BIH: ...i ona je došla u ćeliju gdje smo mi boravili i pitala je da li bih htio ja nekakve… odnose s njom. Ja sam rekao da ne bi. Ona je meni udarila šamar, i na tome se sve… Zbog čega ne bi? Zar su bolje vaše kao Srpkinje, četnikinje? Hamović Borislav, Trebinje: Iz logora sjećam se dobro dolaska mlađe osobe, za koju sam saznao kasnije da je gospođa upravnika Tome Dujića. Bila je obučena u maskirnu uniformu, u čizmama, policijski kaiš. Bila je u pratnji isto dvije, tri obučene mlađe ženske osobe, koje su birale žrtve u našoj spavaonici. Kad je izabrala, ajde ti mi se najbolje sviđaš, ti izađi, ovoga neću, tako da je birala žrtve za izvođenje vani. Znam da je pitala na vratima ... bi li ti mene, ili zašto ne bi jer bi ga sljedovao degenek (batinanje, mlaćenje) ili tortura svakako, rekla je Zašto ne bi, što su tvoje bolje od mene? Radoš Čorović, Trebinje: ... po noći, ne znam koliko je sati bilo, otvaraju se ona velika vrata željezna i jedna ženska, to je ova cura ovdje, imala je tada vojnu uniformu, nosila je bijeli opasač, palicu i pištolj... I onda izvede i mene i ovoga Vukana Kovača, izvede nas na zatvorski krug tamo vani i postroji nas tako jednog od drugog jedan metar, što ja znam. A tu je odmah do vrata sjedio Tomo Dujić, on je bio upravnik zatvora, i još onih policajaca. I ova cura, ona ide od jednog do drugog i pita nas: Možete li pičke? Pošto sam ja bio prvi, pita mene Čedo, m'oš pičke? Što ću odgovorit, ne znam. Pita drugog, trećeg... Svi mi šutimo. Skidajte se! Mi onda skinuli samo pantale... Skidaj sve! Sve! Sve! Sve skidaj! Skinuli se. Što li je to? To kurac? Ti da moš pičke? Veso Deretić, Trebinje: Po tri dana je bilo vode ni kap, nismo imali hrane po pet dana prolazilo. I hoću da kažem za ovu žensku što je dolazila, da nas je bila, baš ovdje odvalila mi je nokat, po rukama bila me i gasila mi cigarete po rukama. Tu imam ožiljke od nje što su ostali. I onda stanem maltene kao pas na koljena i na ruke, a stražar kaže ako se mrdneš otkinut ću ti prste. I onda ona uzme pendrek i bije me po bubrezima dolje. Sve bije me do te mjere dok me ne onesvijesti. I ponižavala me svakakvim riječima, nema što mi nije govorila, kao Čedo, bi li silov'o? Svašta, apsolutno svašta mi je govorila. I onda su me okačili lisicama na neke rešetke, gdje sam visio, onda me bila opet po bubrezima dok se ne onesvijestim. Kad se onesvijestim pojma nemam koliko me je dalje... je l' bila, što je radila sa mnom, to ne znam. Kad sam došao k sebi i kad sam otišao u WC nakon toga prvi put, pošto nismo puno ni išli u WC, nismo ni pili ni jeli, nismo imali potrebe da idemo u WC, niti smo imali WC ustvari... Tada sam krv mokrio, baš od tih njenih batina. Nagrdila me, totalno me bila nagrdila. To imam izjaviti za tu žensku. A čuo sam i od drugih da je apsolutno svašta radila ljudima, da ih je bȉla, provocirala, šamarala starije ljude, pitala Bi li ti imao odnos sa mnom? A što god kaže - ne valja. Ako kaže da bi, dobije batine, ako kaže da ne bi: Pa što ti ja ne valjam? Bolja ona tvoja nego ja? Vukan Kovač, Trebinje: Je li netko pucao na tebe? Nije. Ja kad kažem Nije, ona ponovno udari, kaže Kako nije, kad sam ja pucala? Imaš sreću što te nisam ubila. I kasnije je ponovno počelo maltretiranje Lezi! Puzi! Lezi! Puzi! Koliko ti je! Kakav ti je! Ne bi mogao s njim ništa. Ti bi mogao dobro s njim. ... da siluješ, da ovo, da ono. Pa kakvi ste vi četnici, nemate s čim da... radite to i to. Jovo Lalović, Banja Luka, BiH: (DK: Da li Vas je kada tukla kakvom palicom?) Mene lično nije, ali jest druge zatvorenike. Umjesto palice, upotrebljavala je gumeno crijevo s kojim je tukla, koje kad te udari, dvaput te opaše. I toliko ti ostane ožiljak na tijelu da ti nemaš šanse za dva mjeseca da se to oporavi. Tijem je ona nas tukla. Nije samo mene nego stotine njih koji su prošli Loru. Milenko Ratković, Trebinje: Stražari su joj otvarali i ona bi bila prva koja bi ulazila u ćeliju. Sad zavisi koga zapadne. Kaže Taj, taj, siđi,... Ovaj mi se četnik sviđa, i takve neke stvari. ... istjerali bi nas sve na krug. I onda su pojedinačno izdvajali jednog, dvojicu i onako u prolazu, dok mi trčimo, jednoga, dvojicu muče tamo. Ona bi uvijek bila prisutna tu. ...kad je ona došla poslijepodne, izveli su me na krug i kaže Da se prisloniš uza zid, nos da ti dira do zida. Oni su pucali iznad glave. Ja sad mislim da je ubio onoga moga kolegu do mene, ovaj misli da je obratno, da je mene, što ja znam. I onda, nogama Četnici, ulazite unutra! Nismo danas, ubit ćemo vas sutra i takvih nekih stvari. To je strašno. prof. Velemir Hađi Avdalović, Gacko, BIH: ...ide od ćelije do ćelije, izvodi ljude, zarobljenike ustvari, pa neko se skine i go, neko, onako, pokazuje spolni organ a ona se nudi da vrši seksualni odnos i pita hoćeš li da me, doslovno govori… (ne mogu ja sad da se izrazim) tako da je dolazila i u moju tadašnju ćeliju i tu su sa mnom bili… bila su još četiri čovjeka i meni isto tako nudila je hoćeš li one stvari, ajde šta čekate, četnici i uzimala je pendrek pa nas je udarala i pendrekom i nogama i po leđima, i po stomaku i po, kako bih rekao, između noga, po spolnim organima, ali dobro sam je zapamtio da je i mene lično udarala bodimice u bubrege i u mošnje njenim, njenim pendrekom. Dakle, to se ponavljalo više puta. Dovodila je neke djevojčice, vidio sam da su one nekako, ja ne znam, vidio sam da su uplašene, da su izmučene… pa nam je nudila tu djecu da i sa njima vršimo polni odnos. Ismet Ovčina, Bileća, BIH: Stražari Zlatko [3] i ovi Vrkić [4] pričali su, kaže: Nama nije trebalo mi da maltretiramo, samo... ne znam kako je bilo Tominoj ženi ime... čini mi se... ne znam, nisam tačno siguran... Samo njoj palicu daj i ona bi tukla. Ona je, kaže, gora bila nego ikakav čuvar. ...nije imala, kaže, osjećaj uopće, ona bi tukla do besvijesti. Duše joj je bilo maltretirat. Tuči. Lijep pozdrav i ugodna druženja u Vukovaru, (tm) PS: Više o slučaju na ad hoc stranici http://dalmatinskikomitet.com Na znanje: 1. g. Dinko Cvitan, Glavni državni odvjetnik, Gajeva 30a, Zagreb 2. g. Dražen Jakovina, v.d. predsjednika Županijskog suda Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 5, Zagreb [1] Ispravno je Duić. Svjedok je pogrešno upamtio prezime [2] mučenje strujom [3] Zlatko Sulejmanović, zatvorski čuvar [4] Tonči Vrkić, zamjenik zapovjednika VIC-a Lora
važno Na zahtjev pojedinih zločinaca iz Lore, Google pokušava sakriti od vas ovu stranicu. Proslijedite zato link onima koje bi njen sadržaj mogao zanimati.
Tonči Majić Trumbučac 19 21000 Split U Splitu, siječanj 2016. Predsjednica RH, gđa Kolinda G. Kitarović Pantovčak 241, Zagreb Uvažena gđo predsjednice, hrvatsko pravosuđe nastavlja sabotirati istrage i suđenja za ratne zločine u logoru Lora, a kako su razlozi zbog kojih dobivate ovu pokidanu zastavu usko vezani s tim, dopustite da i u ovoj godini nastavim s kaznenim djelom javnog izvrgavanja ruglu, preziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske i takve zastave. Ovih dana Vaš ured je u Vukovaru. Sudim li po galeriji likova koji Vas obično okružuju, bilo bi prikladno da u gradu heroju, među inima ugostite Vukovarku, braniteljicu i nagrađivanu antiratnu spisateljicu, gospođu Tanju Belobrajdić. Ona je bivša supruga upravnika Lore, osuđenog ratnog zločinca Tomislava Duića. Evo što ju po iskazima logoraša kvalificira za takvu čast: Damjan Tripković, Bileća, BIH: Utom je izvadila grudi i pokazala Jesu li fine? Ja sam okrenuo glavu. Gdje u zatvoru, pod takvim torturama da imaš odnos? No, međutim, ona je vidjela da ja nešto... Ona je vrisnula. Uto je uletio Tomo Nuić [1] s njegovom družinom. Na sve sam kasnije ličio nakon deset minuta samo nisam ličio na čovjeka. ... i kasnije je ona dolazila par puta, gdje je mučila, gdje je čak i penise, pa palicom udarala, i tako dalje. To, svugdje ću reći. Pa i ovdje sada. Ona je kod drugih, gdje su mi pričali zatvorenici, gdje je lično ona vezala za spolne organe jednu žicu, drugu za uho… vodu, to, iživljavala se [2]. Gavrilo Tripković, Brisbane, Australija: Moram se prisjetiti opet ove Tome Dujića žene. Dovela je neke… četiri, pet curica, mršave, iscrpljene. Da li su one bile Hrvatice, ja to ne znam. Ili su bile Srpkinje koje su negdje silovane, dobro su bile iscrpljene, bile su ispreplašene. Pogledaj, kaže, ove čéte. I onda, da li bi mi njih, doslovno kaže, nikako drukčije, nego kaže jebavali? Sad, ne pada mi na pamet, razumiješ, to su nekakva djeca, što ja znam, sedamnaest, osamnaest godina. I da sam ne znam kakav, a ne… Drugi put dovela je 4 ili 5 strašno iscrpljenih, uplašenih djevojčica, negdje oko 18 godina, mislim. I – opet isto: da li bi mi njih j..li? Opet sam šutio, ali me ovaj put to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge, oborila me, izgubio sam svijest od snage udarca i prevrnuo se… prvo čega se poslije sjećam je da su me polijevali vodom iz crijeva. Oro Milorad, Trebinje, BIH: ...i ona je došla u ćeliju gdje smo mi boravili i pitala je da li bih htio ja nekakve… odnose s njom. Ja sam rekao da ne bi. Ona je meni udarila šamar, i na tome se sve… Zbog čega ne bi? Zar su bolje vaše kao Srpkinje, četnikinje? Hamović Borislav, Trebinje: Iz logora sjećam se dobro dolaska mlađe osobe, za koju sam saznao kasnije da je gospođa upravnika Tome Dujića. Bila je obučena u maskirnu uniformu, u čizmama, policijski kaiš. Bila je u pratnji isto dvije, tri obučene mlađe ženske osobe, koje su birale žrtve u našoj spavaonici. Kad je izabrala, ajde ti mi se najbolje sviđaš, ti izađi, ovoga neću, tako da je birala žrtve za izvođenje vani. Znam da je pitala na vratima ... bi li ti mene, ili zašto ne bi jer bi ga sljedovao degenek (batinanje, mlaćenje) ili tortura svakako, rekla je Zašto ne bi, što su tvoje bolje od mene? Radoš Čorović, Trebinje: ... po noći, ne znam koliko je sati bilo, otvaraju se ona velika vrata željezna i jedna ženska, to je ova cura ovdje, imala je tada vojnu uniformu, nosila je bijeli opasač, palicu i pištolj... I onda izvede i mene i ovoga Vukana Kovača, izvede nas na zatvorski krug tamo vani i postroji nas tako jednog od drugog jedan metar, što ja znam. A tu je odmah do vrata sjedio Tomo Dujić, on je bio upravnik zatvora, i još onih policajaca. I ova cura, ona ide od jednog do drugog i pita nas: Možete li pičke? Pošto sam ja bio prvi, pita mene Čedo, m'oš pičke? Što ću odgovorit, ne znam. Pita drugog, trećeg... Svi mi šutimo. Skidajte se! Mi onda skinuli samo pantale... Skidaj sve! Sve! Sve! Sve skidaj! Skinuli se. Što li je to? To kurac? Ti da moš pičke? Veso Deretić, Trebinje: Po tri dana je bilo vode ni kap, nismo imali hrane po pet dana prolazilo. I hoću da kažem za ovu žensku što je dolazila, da nas je bila, baš ovdje odvalila mi je nokat, po rukama bila me i gasila mi cigarete po rukama. Tu imam ožiljke od nje što su ostali. I onda stanem maltene kao pas na koljena i na ruke, a stražar kaže ako se mrdneš otkinut ću ti prste. I onda ona uzme pendrek i bije me po bubrezima dolje. Sve bije me do te mjere dok me ne onesvijesti. I ponižavala me svakakvim riječima, nema što mi nije govorila, kao Čedo, bi li silov'o? Svašta, apsolutno svašta mi je govorila. I onda su me okačili lisicama na neke rešetke, gdje sam visio, onda me bila opet po bubrezima dok se ne onesvijestim. Kad se onesvijestim pojma nemam koliko me je dalje... je l' bila, što je radila sa mnom, to ne znam. Kad sam došao k sebi i kad sam otišao u WC nakon toga prvi put, pošto nismo puno ni išli u WC, nismo ni pili ni jeli, nismo imali potrebe da idemo u WC, niti smo imali WC ustvari... Tada sam krv mokrio, baš od tih njenih batina. Nagrdila me, totalno me bila nagrdila. To imam izjaviti za tu žensku. A čuo sam i od drugih da je apsolutno svašta radila ljudima, da ih je bȉla, provocirala, šamarala starije ljude, pitala Bi li ti imao odnos sa mnom? A što god kaže - ne valja. Ako kaže da bi, dobije batine, ako kaže da ne bi: Pa što ti ja ne valjam? Bolja ona tvoja nego ja? Vukan Kovač, Trebinje: Je li netko pucao na tebe? Nije. Ja kad kažem Nije, ona ponovno udari, kaže Kako nije, kad sam ja pucala? Imaš sreću što te nisam ubila. I kasnije je ponovno počelo maltretiranje Lezi! Puzi! Lezi! Puzi! Koliko ti je! Kakav ti je! Ne bi mogao s njim ništa. Ti bi mogao dobro s njim. ... da siluješ, da ovo, da ono. Pa kakvi ste vi četnici, nemate s čim da... radite to i to. Jovo Lalović, Banja Luka, BiH: (DK: Da li Vas je kada tukla kakvom palicom?) Mene lično nije, ali jest druge zatvorenike. Umjesto palice, upotrebljavala je gumeno crijevo s kojim je tukla, koje kad te udari, dvaput te opaše. I toliko ti ostane ožiljak na tijelu da ti nemaš šanse za dva mjeseca da se to oporavi. Tijem je ona nas tukla. Nije samo mene nego stotine njih koji su prošli Loru. Milenko Ratković, Trebinje: Stražari su joj otvarali i ona bi bila prva koja bi ulazila u ćeliju. Sad zavisi koga zapadne. Kaže Taj, taj, siđi,... Ovaj mi se četnik sviđa, i takve neke stvari. ... istjerali bi nas sve na krug. I onda su pojedinačno izdvajali jednog, dvojicu i onako u prolazu, dok mi trčimo, jednoga, dvojicu muče tamo. Ona bi uvijek bila prisutna tu. ...kad je ona došla poslijepodne, izveli su me na krug i kaže Da se prisloniš uza zid, nos da ti dira do zida. Oni su pucali iznad glave. Ja sad mislim da je ubio onoga moga kolegu do mene, ovaj misli da je obratno, da je mene, što ja znam. I onda, nogama Četnici, ulazite unutra! Nismo danas, ubit ćemo vas sutra i takvih nekih stvari. To je strašno. prof. Velemir Hađi Avdalović, Gacko, BIH: ...ide od ćelije do ćelije, izvodi ljude, zarobljenike ustvari, pa neko se skine i go, neko, onako, pokazuje spolni organ a ona se nudi da vrši seksualni odnos i pita hoćeš li da me, doslovno govori… (ne mogu ja sad da se izrazim) tako da je dolazila i u moju tadašnju ćeliju i tu su sa mnom bili… bila su još četiri čovjeka i meni isto tako nudila je hoćeš li one stvari, ajde šta čekate, četnici i uzimala je pendrek pa nas je udarala i pendrekom i nogama i po leđima, i po stomaku i po, kako bih rekao, između noga, po spolnim organima, ali dobro sam je zapamtio da je i mene lično udarala bodimice u bubrege i u mošnje njenim, njenim pendrekom. Dakle, to se ponavljalo više puta. Dovodila je neke djevojčice, vidio sam da su one nekako, ja ne znam, vidio sam da su uplašene, da su izmučene… pa nam je nudila tu djecu da i sa njima vršimo polni odnos. Ismet Ovčina, Bileća, BIH: Stražari Zlatko [3] i ovi Vrkić [4] pričali su, kaže: Nama nije trebalo mi da maltretiramo, samo... ne znam kako je bilo Tominoj ženi ime... čini mi se... ne znam, nisam tačno siguran... Samo njoj palicu daj i ona bi tukla. Ona je, kaže, gora bila nego ikakav čuvar. ...nije imala, kaže, osjećaj uopće, ona bi tukla do besvijesti. Duše joj je bilo maltretirat. Tuči. Lijep pozdrav i ugodna druženja u Vukovaru, (tm) PS: Više o slučaju na ad hoc stranici http://dalmatinskikomitet.com Na znanje: 1. g. Dinko Cvitan, Glavni državni odvjetnik, Gajeva 30a, Zagreb 2. g. Dražen Jakovina, v.d. predsjednika Županijskog suda Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 5, Zagreb [1] Ispravno je Duić. Svjedok je pogrešno upamtio prezime [2] mučenje strujom [3] Zlatko Sulejmanović, zatvorski čuvar [4] Tonči Vrkić, zamjenik zapovjednika VIC-a Lora
važno Na zahtjev pojedinih zločinaca iz Lore, Google pokušava sakriti od vas ovu stranicu. Proslijedite zato link onima koje bi njen sadržaj mogao zanimati.
Tonči Majić Trumbučac 19 21000 Split U Splitu, siječanj 2016. Predsjednica RH, gđa Kolinda G. Kitarović Pantovčak 241, Zagreb Uvažena gđo predsjednice, hrvatsko pravosuđe nastavlja sabotirati istrage i suđenja za ratne zločine u logoru Lora, a kako su razlozi zbog kojih dobivate ovu pokidanu zastavu usko vezani s tim, dopustite da i u ovoj godini nastavim s kaznenim djelom javnog izvrgavanja ruglu, preziru i grubom omalovažavanju Republike Hrvatske i takve zastave. Ovih dana Vaš ured je u Vukovaru. Sudim li po galeriji likova koji Vas obično okružuju, bilo bi prikladno da u gradu heroju, među inima ugostite Vukovarku, braniteljicu i nagrađivanu antiratnu spisateljicu, gospođu Tanju Belobrajdić. Ona je bivša supruga upravnika Lore, osuđenog ratnog zločinca Tomislava Duića. Evo što ju po iskazima logoraša kvalificira za takvu čast: Damjan Tripković, Bileća, BIH: Utom je izvadila grudi i pokazala Jesu li fine? Ja sam okrenuo glavu. Gdje u zatvoru, pod takvim torturama da imaš odnos? No, međutim, ona je vidjela da ja nešto... Ona je vrisnula. Uto je uletio Tomo Nuić [1] s njegovom družinom. Na sve sam kasnije ličio nakon deset minuta samo nisam ličio na čovjeka. ... i kasnije je ona dolazila par puta, gdje je mučila, gdje je čak i penise, pa palicom udarala, i tako dalje. To, svugdje ću reći. Pa i ovdje sada. Ona je kod drugih, gdje su mi pričali zatvorenici, gdje je lično ona vezala za spolne organe jednu žicu, drugu za uho… vodu, to, iživljavala se [2]. Gavrilo Tripković, Brisbane, Australija: Moram se prisjetiti opet ove Tome Dujića žene. Dovela je neke… četiri, pet curica, mršave, iscrpljene. Da li su one bile Hrvatice, ja to ne znam. Ili su bile Srpkinje koje su negdje silovane, dobro su bile iscrpljene, bile su ispreplašene. Pogledaj, kaže, ove čéte. I onda, da li bi mi njih, doslovno kaže, nikako drukčije, nego kaže jebavali? Sad, ne pada mi na pamet, razumiješ, to su nekakva djeca, što ja znam, sedamnaest, osamnaest godina. I da sam ne znam kakav, a ne… Drugi put dovela je 4 ili 5 strašno iscrpljenih, uplašenih djevojčica, negdje oko 18 godina, mislim. I – opet isto: da li bi mi njih j..li? Opet sam šutio, ali me ovaj put to nije spasilo. Naredila je da sjednem na beton i raširim noge. Imala je taj put kratke pilotske čizme. Iznenada me par puta svom snagom udarila među noge, oborila me, izgubio sam svijest od snage udarca i prevrnuo se… prvo čega se poslije sjećam je da su me polijevali vodom iz crijeva. Oro Milorad, Trebinje, BIH: ...i ona je došla u ćeliju gdje smo mi boravili i pitala je da li bih htio ja nekakve… odnose s njom. Ja sam rekao da ne bi. Ona je meni udarila šamar, i na tome se sve… Zbog čega ne bi? Zar su bolje vaše kao Srpkinje, četnikinje? Hamović Borislav, Trebinje: Iz logora sjećam se dobro dolaska mlađe osobe, za koju sam saznao kasnije da je gospođa upravnika Tome Dujića. Bila je obučena u maskirnu uniformu, u čizmama, policijski kaiš. Bila je u pratnji isto dvije, tri obučene mlađe ženske osobe, koje su birale žrtve u našoj spavaonici. Kad je izabrala, ajde ti mi se najbolje sviđaš, ti izađi, ovoga neću, tako da je birala žrtve za izvođenje vani. Znam da je pitala na vratima ... bi li ti mene, ili zašto ne bi jer bi ga sljedovao degenek (batinanje, mlaćenje) ili tortura svakako, rekla je Zašto ne bi, što su tvoje bolje od mene? Radoš Čorović, Trebinje: ... po noći, ne znam koliko je sati bilo, otvaraju se ona velika vrata željezna i jedna ženska, to je ova cura ovdje, imala je tada vojnu uniformu, nosila je bijeli opasač, palicu i pištolj... I onda izvede i mene i ovoga Vukana Kovača, izvede nas na zatvorski krug tamo vani i postroji nas tako jednog od drugog jedan metar, što ja znam. A tu je odmah do vrata sjedio Tomo Dujić, on je bio upravnik zatvora, i još onih policajaca. I ova cura, ona ide od jednog do drugog i pita nas: Možete li pičke? Pošto sam ja bio prvi, pita mene Čedo, m'oš pičke? Što ću odgovorit, ne znam. Pita drugog, trećeg... Svi mi šutimo. Skidajte se! Mi onda skinuli samo pantale... Skidaj sve! Sve! Sve! Sve skidaj! Skinuli se. Što li je to? To kurac? Ti da moš pičke? Veso Deretić, Trebinje: Po tri dana je bilo vode ni kap, nismo imali hrane po pet dana prolazilo. I hoću da kažem za ovu žensku što je dolazila, da nas je bila, baš ovdje odvalila mi je nokat, po rukama bila me i gasila mi cigarete po rukama. Tu imam ožiljke od nje što su ostali. I onda stanem maltene kao pas na koljena i na ruke, a stražar kaže ako se mrdneš otkinut ću ti prste. I onda ona uzme pendrek i bije me po bubrezima dolje. Sve bije me do te mjere dok me ne onesvijestim. I ponižavala me svakakvim riječima, nema što mi nije govorila, kao Čedo, bi li silov'o? Svašta, apsolutno svašta mi je govorila. I onda su me okačili lisicama na neke rešetke, gdje sam visio, onda me bila opet po bubrezima dok se ne onesvijesti. Kad se onesvijestim pojma nemam koliko me je dalje... je l' bila, što je radila sa mnom, to ne znam. Kad sam došao k sebi i kad sam otišao u WC nakon toga prvi put, pošto nismo puno ni išli u WC, nismo ni pili ni jeli, nismo imali potrebe da idemo u WC, niti smo imali WC ustvari... Tada sam krv mokrio, baš od tih njenih batina. Nagrdila me, totalno me bila nagrdila. To imam izjaviti za tu žensku. A čuo sam i od drugih da je apsolutno svašta radila ljudima, da ih je bȉla, provocirala, šamarala starije ljude, pitala Bi li ti imao odnos sa mnom? A što god kaže - ne valja. Ako kaže da bi, dobije batine, ako kaže da ne bi: Pa što ti ja ne valjam? Bolja ona tvoja nego ja? Vukan Kovač, Trebinje: Je li netko pucao na tebe? Nije. Ja kad kažem Nije, ona ponovno udari, kaže Kako nije, kad sam ja pucala? Imaš sreću što te nisam ubila. I kasnije je ponovno počelo maltretiranje Lezi! Puzi! Lezi! Puzi! Koliko ti je! Kakav ti je! Ne bi mogao s njim ništa. Ti bi mogao dobro s njim. ... da siluješ, da ovo, da ono. Pa kakvi ste vi četnici, nemate s čim da... radite to i to. Jovo Lalović, Banja Luka, BiH: (DK: Da li Vas je kada tukla kakvom palicom?) Mene lično nije, ali jest druge zatvorenike. Umjesto palice, upotrebljavala je gumeno crijevo s kojim je tukla, koje kad te udari, dvaput te opaše. I toliko ti ostane ožiljak na tijelu da ti nemaš šanse za dva mjeseca da se to oporavi. Tijem je ona nas tukla. Nije samo mene nego stotine njih koji su prošli Loru. Milenko Ratković, Trebinje: Stražari su joj otvarali i ona bi bila prva koja bi ulazila u ćeliju. Sad zavisi koga zapadne. Kaže Taj, taj, siđi,... Ovaj mi se četnik sviđa, i takve neke stvari. ... istjerali bi nas sve na krug. I onda su pojedinačno izdvajali jednog, dvojicu i onako u prolazu, dok mi trčimo, jednoga, dvojicu muče tamo. Ona bi uvijek bila prisutna tu. ...kad je ona došla poslijepodne, izveli su me na krug i kaže Da se prisloniš uza zid, nos da ti dira do zida. Oni su pucali iznad glave. Ja sad mislim da je ubio onoga moga kolegu do mene, ovaj misli da je obratno, da je mene, što ja znam. I onda, nogama Četnici, ulazite unutra! Nismo danas, ubit ćemo vas sutra i takvih nekih stvari. To je strašno. prof. Velemir Hađi Avdalović, Gacko, BIH: ...ide od ćelije do ćelije, izvodi ljude, zarobljenike ustvari, pa neko se skine i go, neko, onako, pokazuje spolni organ a ona se nudi da vrši seksualni odnos i pita hoćeš li da me, doslovno govori… (ne mogu ja sad da se izrazim) tako da je dolazila i u moju tadašnju ćeliju i tu su sa mnom bili… bila su još četiri čovjeka i meni isto tako nudila je hoćeš li one stvari, ajde šta čekate, četnici i uzimala je pendrek pa nas je udarala i pendrekom i nogama i po leđima, i po stomaku i po, kako bih rekao, između noga, po spolnim organima, ali dobro sam je zapamtio da je i mene lično udarala bodimice u bubrege i u mošnje njenim, njenim pendrekom. Dakle, to se ponavljalo više puta. Dovodila je neke djevojčice, vidio sam da su one nekako, ja ne znam, vidio sam da su uplašene, da su izmučene… pa nam je nudila tu djecu da i sa njima vršimo polni odnos. Ismet Ovčina, Bileća, BIH: Stražari Zlatko [3] i ovi Vrkić [4] pričali su, kaže: Nama nije trebalo mi da maltretiramo, samo... ne znam kako je bilo Tominoj ženi ime... čini mi se... ne znam, nisam tačno siguran... Samo njoj palicu daj i ona bi tukla. Ona je, kaže, gora bila nego ikakav čuvar. ...nije imala, kaže, osjećaj uopće, ona bi tukla do besvijesti. Duše joj je bilo maltretirat. Tuči. Lijep pozdrav i ugodna druženja u Vukovaru, (tm) PS: Više o slučaju na ad hoc stranici http://dalmatinskikomitet.com Na znanje: 1. g. Dinko Cvitan, Glavni državni odvjetnik, Gajeva 30a, Zagreb 2. g. Dražen Jakovina, v.d. predsjednika Županijskog suda Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 5, Zagreb [1] Ispravno je Duić. Svjedok je pogrešno upamtio prezime [2] mučenje strujom [3] Zlatko Sulejmanović, zatvorski čuvar [4] Tonči Vrkić, zamjenik zapovjednika VIC-a Lora
važno Na zahtjev pojedinih zločinaca iz Lore, Google pokušava sakriti od vas ovu stranicu. Proslijedite zato link onima koje bi njen sadržaj mogao zanimati.