Tonči Majić Trumbučac 19 21000 Split U Splitu, rujan 2016. Ministar kulture RH, dr. sc. Zlatko Hasanbegović Runjaninova 2, Zagreb Gospodine ministre Hasanbegoviću, jedini sam Hrvat kojemu su visoki sudovi u RH dozvolili da nekažnjeno i javno uništava državnu zastavu i takvu šalje predsjednici republike, glavnom državnom odvjetniku i drugima. Radim to zato što mogu, a vi ćete me spriječiti kad vi budete mogli. Ta provokacija oduvijek je bila povezana s ratnim zločinima u splitskom logoru Lora i uperena protiv Državnog odvjetništva RH, jer sabotira istrage i suđenja za te zločine. Odlučili ste se, ministre - kao i Državno odvjetništvo prije Vas - sprdati sa žrtvama Lore, najprije izjavama, a potom i izborom jedne od logorskih mučiteljica u Vaš tim. Na primjeru stravičnog masakra više od deset crnogorskih zarobljenika, objasnit ću Vam čemu se zapravo rugate. Usput, svjedoci znaju i imena ubojica, hoćete li da Vam ih proslijedim? Ako je javnost dobro shvatila kriterije po kojima birate suradnike, mogla bi se kod Vas i za te koljače naći kakva sinekura. Ili da im bar financirate izdavanje knjige, recimo s antiratnom tematikom. Luđaci iz Lore u proljeće su 1992. u zloglasnom bloku "C" - ništa manje nego - preduhitrili suborce iz ISIS-a. Niz iskaza bivših logoraša daje trodimenzionalnu sliku užasa. Prvi iskaz: (Zatvorski čuvar, op. a) "(...) potpuno je pobesneo i više je ličio na zver nego na čoveka i munjevitom brzinom dograbio taj nož i za delić sekunde prišao Crnogorcu i jednim zamahom odvojio mu glavu od trupa. Beživotno telo se prevrnulo, a glava je ostala u vazduhu pošto ju je ovaj drugom rukom držao za kosu. Ovo je bio stravičan prizor koji se jedva može i opisati, dok je ustaša još držao glavu, oči zaklanog bile su otvorene, a takodje i usta i ona su se u takvom stanju otvarala i zatvarala nekoliko puta. Od ovog prizora i zlikovci su se uplašili. Kada je posle izvesnog vremena ovaj koji je držao glavu, došao k sebi, iz sve snage ju je tresnuo o zid tako da se ona jednostavno rastavila i video se mozak kako treperi. Bio sam u očajnom položaju i sada mi nije jasno kako sam sve ovo mogao da izdržim i podnesem jer sam očekivao da i mene zakolju svakog trenutka. U tom je naišao jedan čovek, koji verovatno pripada rukovodećim ljudima, koji se očigledno zgrozio ovim prizorom i rekao im da je bilo dosta klanja i zar im je malo koliko su poklali prethodnu noć. Obratio se meni i pitao iz koje sam ćelije i naredio im da me tamo odvedu. Ovako sam izbegao sigurnu smrt." Drugi iskaz: "(...) često smo morali da brišemo i peremo krv koja je bila po hodnicima i po zidovima i po podovima, pa je i to bio znak da je bilo likvidacije odnosno klanja u logoru. I ja sam više puta morao da čistim krv. Jednom prilikom, kada nisam dobro očistio krv sa poda, jer od batina koje sam doživeo nisam mogao da se savijem kako treba, naišla je žena T. D.-a i naterala me da ližem pod." Treći iskaz: "Ujutro, (...) ne znam koliko je sati bilo, zovnu me, mislim da je Sula bio, nisam baš siguran ko je bio tad od stražara, (...) hajde da vidiš, kaže, vi ste dobro prošli, da vidiš ove kakvi su. Stvarno, ja dođem tamo, dva momka su bila, onako, otkinutih ušiju, krvave glave, znaš da su dovedeni iz bloka "C", iz bloka "C" su dovedeni. Jer, sad, onaj, ko su oni bili... Pretpostavljam da su to mogli biti N1. i N2. (izmijenio autor) I onda su ih vratili, odveli su ih tamo u blok "C" i više nikad... Mi smo kovali sutridan sanduk (petnaestak mrtvačkih sanduka izradili su logoraši od starih daščica sandukâ za oružje, op. a), pa preksutri, pa sve tako... ko je stavljan u nj, ne znam. Eto ti, ovi su stvarno bili unakaženi, onako, otkinute uši, u ranama, krvavi, baš onako... užasno. Volio bih da sam znao tačno imena, ali možda će (izostavljam ime, op. a) znati nešto bolje." Četvrti iskaz: "...Crnogorca od kojih je preda mnom jedan jednome od njih nožem odsekao uvo, a drugome iskopao oko. Oni su inače bili potpuno deformisani, krvavi i nikakvi." "...gdje sam vidio kad je palicu metno, palicu, čovjeku na oko, Crnogorcu, gdje mu je oko ispalo, odnosno, tri, četiri, da li pet minuta meni je vječno to bilo, gdje je oko igralo na podu." Peti iskaz: "Jedno jutro izveo nas je sve iz ćelije, postrojio. Tu sam tri vojnika, rezervista, Crnogorca (vidio, op. dk)... Na njima je bila SMB uniforma stare Jugoslavije, bivše JNA, kako 'oćete, gdje sam vidio 10 cenata da nema na njima komada (deset centimetara bez ozljede, op. a). Krv lije iz nji' kao da vola zakoljete." Šesti iskaz: " ...vidio sam što drugi nisu imali prilike da vide... nego ja i moj kolega (izostavljam ime, op. dk). To su ljudi, Srbi, Crnogorci, ne znam tko je sve bio... koji su osakaćeni, kojima su rizane uši, vađene oči... Molili su da ih ubijemo... Nisu evidentirani uopće. Kako nam je rečeno, (...) možete radit od nji što god hoćete. Vidio sam da to nema veze s hrvatskom vojskom, s policijom. To što sam vidio, što smo doživjeli ja i kolega, to jednostavno ne možete zamislit da može čovjek čovjeku napravit (...) Jednostavno, ako ste čovjek, ako imate karaktera, vi morate reagirati." Bio je to dio iskaza šibenskog vojnog policajca Marija Barišića, u kojem je opisao svoj posjet bloku "C" u Lori i stanje u kojem je tamo zatekao dio grupe od preko deset (zacijelo) Crnogoraca, koji će svi biti pobijeni. Ako ne progutate ponos, gospodine ministre, pa pređete preko ovog pisma, mogla bi Vaša reakcija uzburkati javnost zanimljivom raspravom o tome tko više "izvrgava ruglu i preziru" ovu jadnu krpu, Vi i Državno odvjetništvo ili mi, koji ustrajemo da se istina rasvijetli do kraja. A da Vam dodatno smanjim prostor za častan uzmak, predlažem da ove ostatke zastave - okaljane zločinima u Lori, njihovim neprocesuiranjem te (Vašim) ismijavanjem žrtava - strpate svojim šehidima u dupe. Inače, lijep ostatak dana Vam želim (tm) Na znanje: 1. gđa Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, Pantovčak 241, Zagreb 2. g. Dinko Cvitan, glavni državni odvjetnik, Gajeva 30a, Zagreb 3. g. Dražen Jakovina, predsjednik Županijskog suda Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 5
važno Na zahtjev pojedinih zločinaca iz Lore, Google pokušava sakriti od vas ovu stranicu. Proslijedite zato link onima koje bi njen sadržaj mogao zanimati.
Print (preuzmi kao .pdf)
Tonči Majić Trumbučac 19 21000 Split U Splitu, rujan 2016. Ministar kulture RH, dr. sc. Zlatko Hasanbegović Runjaninova 2, Zagreb Gospodine ministre Hasanbegoviću, jedini sam Hrvat kojemu su visoki sudovi u RH dozvolili da nekažnjeno i javno uništava državnu zastavu i takvu šalje predsjednici republike, glavnom državnom odvjetniku i drugima. Radim to zato što mogu, a vi ćete me spriječiti kad vi budete mogli. Ta provokacija oduvijek je bila povezana s ratnim zločinima u splitskom logoru Lora i uperena protiv Državnog odvjetništva RH, jer sabotira istrage i suđenja za te zločine. Odlučili ste se, ministre - kao i Državno odvjetništvo prije Vas - sprdati sa žrtvama Lore, najprije izjavama, a potom i izborom jedne od logorskih mučiteljica u Vaš tim. Na primjeru stravičnog masakra više od deset crnogorskih zarobljenika, objasnit ću Vam čemu se zapravo rugate. Usput, svjedoci znaju i imena ubojica, hoćete li da Vam ih proslijedim? Ako je javnost dobro shvatila kriterije po kojima birate suradnike, mogla bi se kod Vas i za te koljače naći kakva sinekura. Ili da im bar financirate izdavanje knjige, recimo s antiratnom tematikom. Luđaci iz Lore u proljeće su 1992. u zloglasnom bloku "C" - ništa manje nego - preduhitrili suborce iz ISIS-a. Niz iskaza bivših logoraša daje trodimenzionalnu sliku užasa. Prvi iskaz: (Zatvorski čuvar, op. a) "(...) potpuno je pobesneo i više je ličio na zver nego na čoveka i munjevitom brzinom dograbio taj nož i za delić sekunde prišao Crnogorcu i jednim zamahom odvojio mu glavu od trupa. Beživotno telo se prevrnulo, a glava je ostala u vazduhu pošto ju je ovaj drugom rukom držao za kosu. Ovo je bio stravičan prizor koji se jedva može i opisati, dok je ustaša još držao glavu, oči zaklanog bile su otvorene, a takodje i usta i ona su se u takvom stanju otvarala i zatvarala nekoliko puta. Od ovog prizora i zlikovci su se uplašili. Kada je posle izvesnog vremena ovaj koji je držao glavu, došao k sebi, iz sve snage ju je tresnuo o zid tako da se ona jednostavno rastavila i video se mozak kako treperi. Bio sam u očajnom položaju i sada mi nije jasno kako sam sve ovo mogao da izdržim i podnesem jer sam očekivao da i mene zakolju svakog trenutka. U tom je naišao jedan čovek, koji verovatno pripada rukovodećim ljudima, koji se očigledno zgrozio ovim prizorom i rekao im da je bilo dosta klanja i zar im je malo koliko su poklali prethodnu noć. Obratio se meni i pitao iz koje sam ćelije i naredio im da me tamo odvedu. Ovako sam izbegao sigurnu smrt." Drugi iskaz: "(...) često smo morali da brišemo i peremo krv koja je bila po hodnicima i po zidovima i po podovima, pa je i to bio znak da je bilo likvidacije odnosno klanja u logoru. I ja sam više puta morao da čistim krv. Jednom prilikom, kada nisam dobro očistio krv sa poda, jer od batina koje sam doživeo nisam mogao da se savijem kako treba, naišla je žena T. D.-a i naterala me da ližem pod." Treći iskaz: "Ujutro, (...) ne znam koliko je sati bilo, zovnu me, mislim da je Sula bio, nisam baš siguran ko je bio tad od stražara, (...) hajde da vidiš, kaže, vi ste dobro prošli, da vidiš ove kakvi su. Stvarno, ja dođem tamo, dva momka su bila, onako, otkinutih ušiju, krvave glave, znaš da su dovedeni iz bloka "C", iz bloka "C" su dovedeni. Jer, sad, onaj, ko su oni bili... Pretpostavljam da su to mogli biti N1. i N2. (izmijenio autor) I onda su ih vratili, odveli su ih tamo u blok "C" i više nikad... Mi smo kovali sutridan sanduk (petnaestak mrtvačkih sanduka izradili su logoraši od starih daščica sandukâ za oružje, op. a), pa preksutri, pa sve tako... ko je stavljan u nj, ne znam. Eto ti, ovi su stvarno bili unakaženi, onako, otkinute uši, u ranama, krvavi, baš onako... užasno. Volio bih da sam znao tačno imena, ali možda će (izostavljam ime, op. a) znati nešto bolje." Četvrti iskaz: "...Crnogorca od kojih je preda mnom jedan jednome od njih nožem odsekao uvo, a drugome iskopao oko. Oni su inače bili potpuno deformisani, krvavi i nikakvi." "...gdje sam vidio kad je palicu metno, palicu, čovjeku na oko, Crnogorcu, gdje mu je oko ispalo, odnosno, tri, četiri, da li pet minuta meni je vječno to bilo, gdje je oko igralo na podu." Peti iskaz: "Jedno jutro izveo nas je sve iz ćelije, postrojio. Tu sam tri vojnika, rezervista, Crnogorca (vidio, op. dk)... Na njima je bila SMB uniforma stare Jugoslavije, bivše JNA, kako 'oćete, gdje sam vidio 10 cenata da nema na njima komada (deset centimetara bez ozljede, op. a). Krv lije iz nji' kao da vola zakoljete." Šesti iskaz: " ...vidio sam što drugi nisu imali prilike da vide... nego ja i moj kolega (izostavljam ime, op. dk). To su ljudi, Srbi, Crnogorci, ne znam tko je sve bio... koji su osakaćeni, kojima su rizane uši, vađene oči... Molili su da ih ubijemo... Nisu evidentirani uopće. Kako nam je rečeno, (...) možete radit od nji što god hoćete. Vidio sam da to nema veze s hrvatskom vojskom, s policijom. To što sam vidio, što smo doživjeli ja i kolega, to jednostavno ne možete zamislit da može čovjek čovjeku napravit (...) Jednostavno, ako ste čovjek, ako imate karaktera, vi morate reagirati." Bio je to dio iskaza šibenskog vojnog policajca Marija Barišića, u kojem je opisao svoj posjet bloku "C" u Lori i stanje u kojem je tamo zatekao dio grupe od preko deset (zacijelo) Crnogoraca, koji će svi biti pobijeni. Ako ne progutate ponos, gospodine ministre, pa pređete preko ovog pisma, mogla bi Vaša reakcija uzburkati javnost zanimljivom raspravom o tome tko više "izvrgava ruglu i preziru" ovu jadnu krpu, Vi i Državno odvjetništvo ili mi, koji ustrajemo da se istina rasvijetli do kraja. A da Vam dodatno smanjim prostor za častan uzmak, predlažem da ove ostatke zastave - okaljane zločinima u Lori, njihovim neprocesuiranjem te (Vašim) ismijavanjem žrtava - strpate svojim šehidima u dupe. Inače, lijep ostatak dana Vam želim (tm) Na znanje: 1. gđa Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, Pantovčak 241, Zagreb 2. g. Dinko Cvitan, glavni državni odvjetnik, Gajeva 30a, Zagreb 3. g. Dražen Jakovina, predsjednik Županijskog suda Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 5
važno Na zahtjev pojedinih zločinaca iz Lore, Google pokušava sakriti od vas ovu stranicu. Proslijedite zato link onima koje bi njen sadržaj mogao zanimati.
preuzmi kao .pdf
Tonči Majić Trumbučac 19 21000 Split U Splitu, rujan 2016. Ministar kulture RH, dr. sc. Zlatko Hasanbegović Runjaninova 2, Zagreb Gospodine ministre Hasanbegoviću, jedini sam Hrvat kojemu su visoki sudovi u RH dozvolili da nekažnjeno i javno uništava državnu zastavu i takvu šalje predsjednici republike, glavnom državnom odvjetniku i drugima. Radim to zato što mogu, a vi ćete me spriječiti kad vi budete mogli. Ta provokacija oduvijek je bila povezana s ratnim zločinima u splitskom logoru Lora i uperena protiv Državnog odvjetništva RH, jer sabotira istrage i suđenja za te zločine. Odlučili ste se, ministre - kao i Državno odvjetništvo prije Vas - sprdati sa žrtvama Lore, najprije izjavama, a potom i izborom jedne od logorskih mučiteljica u Vaš tim. Na primjeru stravičnog masakra više od deset crnogorskih zarobljenika, objasnit ću Vam čemu se zapravo rugate. Usput, svjedoci znaju i imena ubojica, hoćete li da Vam ih proslijedim? Ako je javnost dobro shvatila kriterije po kojima birate suradnike, mogla bi se kod Vas i za te koljače naći kakva sinekura. Ili da im bar financirate izdavanje knjige, recimo s antiratnom tematikom. Luđaci iz Lore u proljeće su 1992. u zloglasnom bloku "C" - ništa manje nego - preduhitrili suborce iz ISIS-a. Niz iskaza bivših logoraša daje trodimenzionalnu sliku užasa. Prvi iskaz: (Zatvorski čuvar, op. a) "(...) potpuno je pobesneo i više je ličio na zver nego na čoveka i munjevitom brzinom dograbio taj nož i za delić sekunde prišao Crnogorcu i jednim zamahom odvojio mu glavu od trupa. Beživotno telo se prevrnulo, a glava je ostala u vazduhu pošto ju je ovaj drugom rukom držao za kosu. Ovo je bio stravičan prizor koji se jedva može i opisati, dok je ustaša još držao glavu, oči zaklanog bile su otvorene, a takodje i usta i ona su se u takvom stanju otvarala i zatvarala nekoliko puta. Od ovog prizora i zlikovci su se uplašili. Kada je posle izvesnog vremena ovaj koji je držao glavu, došao k sebi, iz sve snage ju je tresnuo o zid tako da se ona jednostavno rastavila i video se mozak kako treperi. Bio sam u očajnom položaju i sada mi nije jasno kako sam sve ovo mogao da izdržim i podnesem jer sam očekivao da i mene zakolju svakog trenutka. U tom je naišao jedan čovek, koji verovatno pripada rukovodećim ljudima, koji se očigledno zgrozio ovim prizorom i rekao im da je bilo dosta klanja i zar im je malo koliko su poklali prethodnu noć. Obratio se meni i pitao iz koje sam ćelije i naredio im da me tamo odvedu. Ovako sam izbegao sigurnu smrt." Drugi iskaz: "(...) često smo morali da brišemo i peremo krv koja je bila po hodnicima i po zidovima i po podovima, pa je i to bio znak da je bilo likvidacije odnosno klanja u logoru. I ja sam više puta morao da čistim krv. Jednom prilikom, kada nisam dobro očistio krv sa poda, jer od batina koje sam doživeo nisam mogao da se savijem kako treba, naišla je žena T. D.-a i naterala me da ližem pod." Treći iskaz: "Ujutro, (...) ne znam koliko je sati bilo, zovnu me, mislim da je Sula bio, nisam baš siguran ko je bio tad od stražara, (...) hajde da vidiš, kaže, vi ste dobro prošli, da vidiš ove kakvi su. Stvarno, ja dođem tamo, dva momka su bila, onako, otkinutih ušiju, krvave glave, znaš da su dovedeni iz bloka "C", iz bloka "C" su dovedeni. Jer, sad, onaj, ko su oni bili... Pretpostavljam da su to mogli biti N1. i N2. (izmijenio autor) I onda su ih vratili, odveli su ih tamo u blok "C" i više nikad... Mi smo kovali sutridan sanduk (petnaestak mrtvačkih sanduka izradili su logoraši od starih daščica sandukâ za oružje, op. a), pa preksutri, pa sve tako... ko je stavljan u nj, ne znam. Eto ti, ovi su stvarno bili unakaženi, onako, otkinute uši, u ranama, krvavi, baš onako... užasno. Volio bih da sam znao tačno imena, ali možda će (izostavljam ime, op. a) znati nešto bolje." Četvrti iskaz: "...Crnogorca od kojih je preda mnom jedan jednome od njih nožem odsekao uvo, a drugome iskopao oko. Oni su inače bili potpuno deformisani, krvavi i nikakvi." "...gdje sam vidio kad je palicu metno, palicu, čovjeku na oko, Crnogorcu, gdje mu je oko ispalo, odnosno, tri, četiri, da li pet minuta meni je vječno to bilo, gdje je oko igralo na podu." Peti iskaz: "Jedno jutro izveo nas je sve iz ćelije, postrojio. Tu sam tri vojnika, rezervista, Crnogorca (vidio, op. dk)... Na njima je bila SMB uniforma stare Jugoslavije, bivše JNA, kako 'oćete, gdje sam vidio 10 cenata da nema na njima komada (deset centimetara bez ozljede, op. a). Krv lije iz nji' kao da vola zakoljete." Šesti iskaz: " ...vidio sam što drugi nisu imali prilike da vide... nego ja i moj kolega (izostavljam ime, op. dk). To su ljudi, Srbi, Crnogorci, ne znam tko je sve bio... koji su osakaćeni, kojima su rizane uši, vađene oči... Molili su da ih ubijemo... Nisu evidentirani uopće. Kako nam je rečeno, (...) možete radit od nji što god hoćete. Vidio sam da to nema veze s hrvatskom vojskom, s policijom. To što sam vidio, što smo doživjeli ja i kolega, to jednostavno ne možete zamislit da može čovjek čovjeku napravit (...) Jednostavno, ako ste čovjek, ako imate karaktera, vi morate reagirati." Bio je to dio iskaza šibenskog vojnog policajca Marija Barišića, u kojem je opisao svoj posjet bloku "C" u Lori i stanje u kojem je tamo zatekao dio grupe od preko deset (zacijelo) Crnogoraca, koji će svi biti pobijeni. Ako ne progutate ponos, gospodine ministre, pa pređete preko ovog pisma, mogla bi Vaša reakcija uzburkati javnost zanimljivom raspravom o tome tko više "izvrgava ruglu i preziru" ovu jadnu krpu, Vi i Državno odvjetništvo ili mi, koji ustrajemo da se istina rasvijetli do kraja. A da Vam dodatno smanjim prostor za častan uzmak, predlažem da ove ostatke zastave - okaljane zločinima u Lori, njihovim neprocesuiranjem te (Vašim) ismijavanjem žrtava - strpate svojim šehidima u dupe. Inače, lijep ostatak dana Vam želim (tm) Na znanje: 1. gđa Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica RH, Pantovčak 241, Zagreb 2. g. Dinko Cvitan, glavni državni odvjetnik, Gajeva 30a, Zagreb 3. g. Dražen Jakovina, predsjednik Županijskog suda Zagreb, Trg N. Š. Zrinskog 5
važno Na zahtjev pojedinih zločinaca iz Lore, Google pokušava sakriti od vas ovu stranicu. Proslijedite zato link onima koje bi njen sadržaj mogao zanimati.